Blog Day 2010: 5+ preporuka (Srbija)

Badge_blue

Da li je Srbija spremna :)

Danas je Blog Day, dan kada se šalje pozitivna energija i kada je zadatak (valjda) svakog blogera (koji je pri kompu) da preporuči 5 blogova..

Upoznajte ih:

Istok Pavlović - uvek kontroverzan, najčešće u pravu (čak i kada realno nije :), ovaj stručnjak za viralni marketing na svom sajtu moluje jedan novi svet sastavljen od internet običaja, internet brendomanije, i ljudi koji izazivaju blog-skandale (šifra: Čučković). Tvorac koncepta kako postati heroj za jedan dan predstavnik je serijskog preduzetništva, nešto poput Bransona samo na webu,. ovom balkanskom ili srednjeeuropskom, kako vam drago. Više o Istokovom "poremećaju" počitajte u članku "Startapitis - bolest savremenog čoveka".

Nebojša Krivokuća sa blogom Prešlicavanje definitivno krši sva "akademska" pravila o blogovanju: niti se drži jedne teme, niti određenog skupa tema :)) niti se pojavljuje na festivalima  blogera niti visi na twitteru. Piše o putovanjima, muzici, politici, oglašavanju i svemu što mu padne na pamet. Obavezno pogledati njegov blogroll - ako ste mislili da na srpskom webu nema priče o umetnosti a da nije ujedno i šarlatanska, prevarili ste se. Desetka za autentičnost i nepriklanjanje vikanju u glas i "trendovima" na webu.

Uroš Bjuti Nedeljković,
jerkovački filozof, metafizičar i kojekude na svom sajtu Bjuti.info piše, čini se, samo onda kada ga nešto nervira. A nervira ga koješta: flaširana voda, televizija, zakon o bezbednosti u saobraćaju. U srpskoj blogosferi ostaće zapamćen po tome što se zalaže da se uz kupovinu internet modema polaže i test srpskog jezika i opšte kulture i po tome što mu se zapravo odurna ćirilica na internetu  - besprizorno sviđa :). Uprkos tome što za sebe tvrdi da je kreten (i insistira da ga samo tako reklamiram) neke Bjutišine postove mogu mirne duše da potpišu svi normalni ljudi - svima nam je dosta reality show-a i gluposti na TV. Pročitajte: Trovanje

Sećate li se crtaća sa aždajom koja se muči da piše? :)) Ova metafora poznata je svakom dobrom novinaru kada se muči sa leadom ili naslovom. Bedno Piskaralo aka Angelina Radulović je svoj sajt postavila tako da odgovara na nekoliko netaknutih tema u blogosferi - novinarstvo, roditeljstvo, zdravrstvo (zaštita potrošača). Retko izbalansirano pero, ponekad oštro (s merom) i tako ljudsko i odraslo :) Angelina nije u fazonu "moj tata je jači od tvog tate", ne preganja se i ne dodvorava. Crtice iz svakodnevnog života pisane su relaksirano i - za promenu, zrelo i bez imalo izmotavanja. Obavezno pročitajte celu sekciju Iluzije novinarstva

Još jedno britko novinarsko pero, ovaj put  stiže "iz lokala" tj, sa margina (kažu da se samo sa margina i prave najbolje inovacije!) - Novinarska Patka (Dragan Radović) u okviru portala Kovin Ekspres pokrenuo je blog na kome se nalaze teme pokupljene sa uredničkofg stola. Po obrazovanju pravnik, po profesiji vlasnik i urednik lokalnog štampanog medija koji krizu proživljava kudikamo drugačije od medijskih giganata, Novinarska Patka predstavlja glas tržišta, onog njegovog  zdravog dela, koji prihvata promene ponekada ih anticipirajući, i koji ume da o oglašavanju i etičkim problemima u novinarstvu govori kao praktičar a ne kao teoreta (akcenat je na ovome jer previše je wanna be-ja na srpskom webu, dođavola, treba i ovo reći: demonstrirati znanje ne znači prepisivati iz knjiga i od kolega, niti ostrašćeno pljuvati po istima). Zajedno sa sajtom "Dan u životu kompanije" (autor: Ivan Rečević) Radović nezadrživo ljulja našu "baru bez krokodila" talasima slobodnog preduzetništva i slobodnog mišljenja i govora.  Da li smo spremni za njih? Rekoh već jedared, i ne škodi ponovo: sajtovi koji u post-komunističkoj Srbiji (ili: Jugosferi) promovišu slobodno tržište su šta drugo do božanska intervencija.Kao sinjski vitezovi - pravo u sridu.  Cheers!

Znam da je zadatak da dam  5 preprouka za čitanje, ali nikako ne mogu da izostavim dragu Mariju Spasojević - Drveni advokat , jedinstvenu po ženskom pismu i čistom neizmotavajućem, gotovo anti-narcistilčkom stilu. Ne mogu da ne pomemem Milicu Čaliju koja priča priču o komunikacijama pod motom "sve je komunikacija" (hvala joj, slažem se :),  i ne bi nipošto bilo u redu da izostavim britku na jeziku Lidiju Stojčić sa sajtom Dijicina blogoreja, jednom krajnje neortodoksnom i organično-feminističkom tvorevinom.

P.S. Za preporuke na hrvatskom webu nećete morati da čekate sledeći Blog  Day, obećavam.


 

Eksplicitno: šta rade marketinške komunikacije

Owyang

 

Sigurno ste svi čuli za  “total brand experience”. Iza ovog termina stoji koncept koji je bitno različit od načina na koji razmišljaju menadžeri. Kupci naime nikad neće reći “e, ovo je baš dobar PR”, ili “sjajno je organizovan događaj”. Oni to tako ne vide; kupci vide celu sliku – zbir svih njihovih kontakata sa brendom, od reklame do prodaje i korisničke podrške je ono što čini njihovo jedinstveno iskustvo. Prema tome kako se prema njima ponašamo i kako ih provodimo kroz sve faze kupovine oni će postati lojalni kupci I advokati, ili nezadovoljni kupci i negativni advokati.
Da li ćete izabrati da se posvetite anđelima ili demonima (pročitajte ovaj članak na Etarget blogu), na vama je i vašoj pronicljivosti. 

 Izazov pred marketinškim komunikacijama je u tome da se sazna na koji sve način kupci komuniciraju sa brendom.  Izazov je razumeti jake i slabe strane i orkestrirati  brend-poruku kroz celu organizaciju koja će dovesti do ponovne kupovine (“repurchase behavior”).

Još jedan izazov je da se odgovori na očekivanja kupaca, da im se osim poruka o proizvodu i uslugama da i savet.  Besplatno. 

Proizvod menadžera za marketinške komunikacije dakle nije samo kreiranje sadržaja, analiza, follow up i vernost brendu.
Proizvod marketinških komunikacija je ukupno iskustvo koje kupac stiče. 

Korisni linkovi: 
Tekst je prvi put objavljen u okviru studije slučaja pripremljene za konferenciju e-trgovina 2010. 

PR (plave ribe :) su srećne širom Evrope

Za_blog


Zašto bi prosečan PR bio nesrećan :) Kako smo dosad čuli po konferencijama i obodima istih u Srbiji, jedini razlog za nezadovoljstvo je mentalitetsko-finansijske prirode: u poslu komunikacija previše je trača i nedoslednosti, a na sve to srpski poslodavci često ne podržavaju inicijative da se krene u online PR.  Kredibilitet svih pismenih je odavno uzdrman što novinskim što PR saopštenjima, tako da su, kako se meni čini, konačno svi jedni druge ostavili na miru i odlučili da jednostavno - rade svoj posao. Onako kako znaju i umeju. Jaz nepoverenja je ostao, mada tokom krize, kada su mnoge redakcije smanjile borj zaposlenih, PR saopštenja, blogovi i twitter postaju sve relevantniji izvor informacija (više o tome u članku Novinari, PR i blogeri)

Eksplicitno:
čini mi se da PR u Srbiji sporo uči. Naročito ovaj online deo - kod njih je veoma transparentna brzina učenja. Koliko je to reper ili nije, ne znam, mislim da je više ozbiljnog PR sveta kome u opisu posla nije web i da je ePR još uvek u pelenama (čast izuzecima). Drugom prilikom o fazama prihvatanja i odbacivanja određenih teza i ideja, a za sada samo da napomenem da je svim ozbiljnim ljudima od povika  da je "internet budućnost" odavno pozlilo.
Drugim rečima, to što će vulkanizeri, prodavci melema i svi ostali prodavci koji se ne stide promocije i priče pre shvatiti gde su kupci i kako im prići nego časne instiucije, lokalna uprava, banke i korporacije, nije ništa oko čega bi se trebalo nervirati.


U svakom slučaju - retko ko od onih koji su u poslu komunikacija je nezadovoljan. Eksplicitno.  Za detalje o stanju PR-a pogledajte izveštaj European Communications Monitor 2010 (PDF)


Cheers :-)